Zaštita okoliša ...

ŠTO JE ZAŠTITA OKOLIŠA

Okoliš je prirodno okruzenje organizama i njihovih zajednica, ukljucivo i covjeka, koje im omogucuje postojanje
i razvoj. Ukljucuje zrak, vode, tlo, zemljinu kamenu koru, energiju te materijalna dobra i kulturnu
baštinu kao dio okruzenja koje je stvorio covjek.
Zaštita okoliša skup je aktivnosti i mjera za sprecavanje opasnosti za okoliš, nastanka šteta i/ili onecišcivanja
okoliša, smanjivanja i/ili otklanjanja šteta nanesenih okolišu te povrata okoliša u stanje prije
nastanka štete.
Europska unija pokrenula je 2007. program „Malo, cisto i konkurentno”. *Ciljevi programa su:
• Vece poštivanje i uskladenost poslovanja malih i srednjih poduzeca s okolišnim zakonodavstvom.
Time se smanjuju negativni utjecaji na okoliš, podize razina poslovanja u skladu s okolišem i osiguravaju
jednaki uvjeti, zahtjevi i pravila za sve sudionike na zajednickom trzištu
• Bolja zaštita okoliša (energetska i resursna) u malim i srednjim poduzecima kroz uvodenje sustava
upravljanja okolišem i drugim prikladnim alatima
• Efikasnija okolišna politika, narocito kroz smanjivanje administrativnih opterecenja malih i srednjih
poduzeca. Time se oslobadaju resursi koji se mogu upotrijebiti za povecanje okolišne uskladenosti
• Veca eko-inovativnost, a time i konkurentnost malih i srednjih poduzeca. Izvor: MINGORP

Europska komisija: Okoliš ...

Borba protiv klimatskih promjena

Borba protiv klimatskih promjena glavni je izazov u podrucju zaštite okoliša. Korištenjem fosilnih goriva – ugljena, plina i nafte – u kucanstvima, automobilima i industriji, opterecujemo klimu. Razine emisija ugljicnog dioksida iz tih goriva vece su no što atmosfera moze apsorbirati bez podizanja temperature Zemlje. Kako bismo ocuvali planet u stanju u kojem ga poznajemo, moramo ograniciti prosjecno povecanje temperature diljem svijeta na 2° Celzijusa iznad predindustrijske razine.

EU predvodi u borbi protiv klimatskih promjena. Kroz stroge ciljeve za smanjivanje potrošnje energije i emisija unutar Europske unije, postavlja primjer ostatku svijeta. Promice usvajanje slicnih politika širom svijeta, posebice u industrijaliziranim zemljama i brzo rastucim gospodarstvima.

Vodeci u svijetu u trgovanju emisijama

Sustav trgovanja emisijama Europske unije prvi je te vrste u svijetu. Taj sustav pomaze Uniji u odrzanju obecanja o smanjenju emisija ugljicnog dioksida i ostalih tzv. staklenickih plinova za 8% u odnosu na razinu iz 1990. godine, u razdoblju od 2008.-2012., na što se obvezala potpisivanjem Protokola iz Kyota.

Unutar sustava trgovanja emisijama, Vlade EU-a industrijskim i energetskim poslovnim subjektima izdaju kvote koje ogranicavaju kolicinu ugljicnog dioksida koju smiju emitirati. Poduzeca koja ne iskoriste svoje kvote u potpunosti mogu prodati višak tvrtkama cije emisije premašuju kvote. Kupnjom prava na kvote, tvrtke koje premašuju granicu emitiranja štetnih plinova izbjegavaju placanje skupih globa. Prodajom svojih kvota tvrtke osiguravaju sredstva za ulaganje u tehnologiju koja je manje štetna za okoliš. Svaka tvrtka u sustavu donosi svoje odluke na temelju onoga što je najbolje za njezino poslovanje, bez interveniranja Vlade, sve dok se postize cilj smanjenja emitiranja štetnih plinova.

U buducnosti ce u program trgovanja kvotama biti ukljuceno više kompanija, ukljucujuci i zrakoplovne kompanije, buduci da su one jedan od najbrze rastucih izvora emisija. Osim toga, postupno se povecavaju ogranicenja za emisije iz automobila. Bolji standardi gradnje, kojima je cilj smanjiti gubitak topline kroz zidove i prozore, doprinijet ce smanjenju emisija u buducnosti.

Samo dio problema

Medutim, klimatske promjene cine samo jedan dio Unijine politike zaštite okoliša. Tijekom nekoliko desetljeca, EU je uspostavila sveobuhvatan sustav zaštite okoliša. Podrucja obuhvacena sustavom krecu se od buke do otpada, od zaštite rijetkih vrsta do ogranicenja za zagadenje zraka, te od standarda za vodu za kupanje do hitnih odgovora na prirodne katastrofe.

Zaštita okoliša moze se kontrolirati jednostavnim restrikcijama vezanim za korištenje odredenih supstanci ili proizvoda. Medutim, standardi za zaštitu okoliša sve više teze djelovati kao poticaji za korištenje sigurnijih alternativa i poticati proizvodace na ukljucivanje ekoloških materijala s ciljem osiguravanja mogucnosti maksimalnog recikliranja uz minimalni otpad kada proizvod dosegne kraj svojeg zivotnog ciklusa.

Potrazite ekološku oznaku

Kako bi pomogla gradanima da kupuju ekološki osviješteno, EU je uvela shemu ekoloških oznaka. Ekološka oznaka se moze naci na širokom spektru roba i usluga. Svi koji zele saznati posluju li s ekološki osviještenim organizacijama, mogu provjeriti je li njihov dobavljac ili klijent ukljucen u program EMAS koji je financiran od strane Europske unije (Program ekološkog upravljanja i revizije).

Postizanje ravnoteze

Kreatori politika zaštite okoliša EU-a ne uzimaju u obzir samo zaštitu okoliša vec i potrebe kompanija. Previše birokracije moze umanjiti konkurentnost. Ovaj je uravnotezen pristup rezultirao okvirom pravila o kemikalijama i uspostavljanjem Europske agencije za kemikalije (ECHA) u Helsinkiju koja je zaduzena za njihovu registraciju.

Citava se politika temelji na nacelu "zagadivac placa". Placanje moze biti u obliku ulaganja potrebnog za zadovoljavanje viših standarda; zahtjeva da se proizvodi nakon uporabe uzmu natrag, recikliraju ili bace, ili poreza na poslovanje ili potrošace koji koriste ekološki neprihvatljive proizvode, poput nekih vrsta ambalaza.

Kroz nekoliko slijedecih godina EU namjerava iskoristiti oporezivanje kao protu-poticaj zagadivacima, ali i osigurati znacajne poticaje za eko-inovacije u obliku fondova za istrazivanja i razvoj. Izvor: Europska komisija

Konzalting, kompletnu podršku u izradi i pripremi dokumentacije za natječaje i potpore ministarstava i fondova. Izrade poslovnih planova i studija.